|
PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ Dođite u Sofiju Uredniče mog rado čitanog lista, ime mi je Miroslav Stefanović, i pišem vam iz Sofije. Ovde sam vlasnik najboljeg srpskog restorana. Inače sam četiri puta prvak Srbije u pripremanju jela sa roštilja, šampion leskovačke roštiljijade za 2002. godinu, rođeni Leskovčanin, učenik slavnog Bureta iz Kumbare, beogradskog restorana. Imam zadovoljstvo da vas pozovem da budete moj gost u restoranu, da se družimo i napišete nešto lepo u mom cenjenom listu. U nadi da ćemo se čuti i videti srdačan pozdrav iz Sofije od majstora roštilja Miroslava Stefanovića. Budite moj gost i prijatelj. Miroslav Stefanović, Sofija Na štetu najmlađih i celog šaha Povod da vam se obratim je tekst objavljen u "Ilustrovanoj Politici" o šahu. Dugo sam u šahu na razne načine i, ruku na srce, situacija nikada nije bila gora. Šahovska organizacija je dotakla samo dno. Nabrojaću samo neke važnije probleme koji se mogu uočiti makar letimičnim praćenjem štampe i onoga što se događa u šahu. Recimo, postojanje dva žiro-računa, izveštaj komisije Šahovskog saveza Srbije i Crne Gore o mnogobrojnim finansijskim malverzacijama; nedolazak naših najboljih mladih šahista na zvanično prvenstvo sveta; brisanje iz kalendara takmičenja pojedinačnog prvenstva Srbije i Crne Gore, fantomski turniri... Spisak bi mogao da bude mnogo duži. Posledice su veoma teške za celu organizaciju, ali bih se u ovom pismu osvrnuo na to kako to utiče na jedinu perspektivu našeg šaha, a to su najmlađe kategorije. Sa najmlađima se nedovoljno ili nimalo ne radi. Za najmlađe šahiste u Šahovskom savezu Srbije i Crne Gore su zainteresovani samo kada treba organizovati neko komercijalno takmičenje koje Savezu donosi dosta prihoda, nakon toga interesovanje prestaje. Najbolji primer je neodlazak na prvenstvo sveta za kadete Ljiljane Drljević i Veljka Jeremića. Gde će ti mladi šahisti da napreduju u šahu ako ne u odmeravanju snaga sa sličnim talentima iz drugih zemalja? Šta reći za prelazak na rejting listu Bosne i Hercegovine vrlo talentovanog šahiste, omladinskog prvaka Jugoslavije i kadetskog prvaka Evrope Borkija Predojevića. Ako se odričemo najboljih mladih šahista šta onda možemo u budućnosti očekivati. Na vrlo direktan način sa ovim pitanjem je povezano i organizovanje fantomskih turnira. Naime, rejting administrator Šahovskog saveza Srbije i Crne Gore je ustanovio da je bilo tih fantomskih turnira (o tome je i štampi pisano nekoliko puta), čak je i Fide reagovala, a Šahovski savez Srbije i Crne Gore ne preduzima ništa. Nesrećna okolnost je to što je lice koje je sa time povezano funkcioner Šahovskog saveza Beograda i gde, u okviru šahovske škole, radi sa najmlađim kategorijama. Umesto da se sa ovom praksom najenergičnije prekine, krivci zasluženo kazne i zabrani im se rad sa najmlađim kategorijama, u Šahovskm savezu Srbije i Crne Gore jednostavno ćute. Kakvu moralnu poruku upućujemo mladima ako pedagog koji sa njima radi namešta turnire? Kola su se, za sada, sasvim zasluženo slomila na dosadašnjem generalnom sekretaru. Ali, gde je tu odgovornost drugih predsednika Saveza, članova Izvršnog odbora, a pre svega onih koji nisu podržali inicijativu za njegovo smenjivanje u jesen prošle godine. Posle svega Izvršni odbor nalazi izlaz iz finansijske katastrofe u tome što će od budućih komercijalnih takmičenja, pre svega kadetskih, pokriti finansijske dubioze, nadajući se, valjda, da kad se to sanira, opet mogu da rade po starom. Na štetu najmlađih, na štetu šahista i celog šaha. To mora prestati. Duško Kojić, Beograd Sve je rađeno prema zakonu U tekstu pod naslovom "Tortura uz podršku vlasti" objavljenom u vašem listu 12. jula 2003. godine izneseno je više neistina vezanih za postupak koji je vodila opština Savski venac, a u vezi sa donošenjem zaključaka o dozvoli uvođenja u posed u Ulici generala Živka Pavlovića br. 1 u Beogradu, gde je jedna od stranaka i akademik, profesor dr Zoran Konstantinović. U momentu donošenja navedenog zaključka za to su bili ispunjeni svi zakonom propisani uslovi. Sve stranke u postupku su uredno obaveštene o toku i radnjama u ovom postupku. Načelnik Odeljenja nije poslao policijsku patrolu da obavi pretres stanova, a najmanje je policajcima zapretio gubitkom posla ukoliko to ne urade. Samo uvođenje u posed obavljeno je uz prisustvo dva službena lica opštine Savski venac, ali bez prisustva stanara zgrade, iako su bili uredno obavešteni. Prema zapisniku sa lica mesta od strane referenta koji je predmet vodio samo uvođenje je okončano tako što su investitori uz pomoć bravara ušli u zgradu, a potom u tavanski prostor. Time je postupak za opštinu završen i oba službena lica su se vratila u opštinu, nikako, kako se u tekstu navodi, nisu otišli na "grupno čašćenje u obližnji restoran". Bez namere da dalje obrazlažem i čitaoce opterećujem brojevima, rešenjima i presudama koji u svemu potvrđuju moje navode, prosto, kao čovek koji već petnaest godina radi ovaj posao moram da naglasim da najveća zamerka jeste upravo listu "Ilustrovana Politika" koji pretenduje da se bavi i bavi se ozbiljnim novinarstvom što u konkretnom slučaju nije ispoštovao ono pravo, zlatno pravilo dobrog novinarstva – saslušati drugu stranu. Uz puno uvažavanje profesora Konstantinovića i razumevanje njegove priče, opština, kao i svi drugi državni organi moraju poštovati zakon. O samom zakonu na osnovu koga je doneto rešenje Opština je zauzela svoj stav, tako što je jedina, preko Skupštine opštine, podnela inicijativu nadležnom resornom ministarstvu, kojom je traženo da se preispita mogućnost njegove izmene ili ukidanja u postupcima koji nisu okončani, jer najveći sporovi nastaju upravo primenom ovog zakona. Izmena ili ukidanje ovog zakona iz 1988. godine, dovelo bi i do ukidanja spornih rešenja donetih u nekom drugom vremenu, od strane nekih drugih ljudi, čije posledice, nažalost, dosežu do dana današnjeg. Aleksandra Damnjanović-Petrović,
|