|
PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ Grob voždovog strica U Mladenovcu je 16. jula, u Skupštini opštine, s blagoslovom njegovog preosveštenstva episkopa šumadijskog gospodina Jovana, osnovan Odbor za očuvanje spomen-groba Mirka Jovanovića, strica vožda Karađorđa. Mirka Jovanovića, rođenog brata Karađorđevog oca Petra Jovanovića, i njegovog sinovca Milinka posekli su Turci u Rabrovcu 1813. godine, prilikom narodnog zbega iz sela Mramorca kod Natalinaca prema Kosmaju. Poznato je da je ime Karađorđevog dede bilo Jovan, pa su se njegovi sinovi prezivali Jovanović, kako je do devetnaestog veka bio običaj, kao što se Karađorđe po ocu Petru prezivao Petrović. Mesto ovih grobova sam nedavno, posle sto devedeset godina od pogibije Mirka Jovanovića u Rabrovcu, obnarodovao ja, Đorđe Nikolić, pesnik. Rođen sam u ovom selu, ali već više od tri decenije živim u SAD, a ovoga leta sam prvi put posetio otadžbinu. Meni je još kao detetu, moj deda Dragomir Manić pričao o ovim grobovima, koji se nalaze pored seoskog puta na jednom imanju, ističući da je jedan grob Mirka Jovanovića, strica vožda Karađorđa. Potvrdu za to našao sam i u knjizi Milenka M. Vukićevića "Karađorđe", objavljenoj 1907. godine, koju je njegov deda, blaženopočivši episkop Američko-kanadske eparhije gospodin Dionisije, a koji je i sam rođen u Rabrovcu, poklonio mojim roditeljima Milunu i Nadi kao deo lične biblioteke pred svoj polazak u SAD, u proleće 1940. godine. Vladika je doveo svoga sestrića Miluna iz sela Jelenca na svoje imanje u Rabrovcu, i u vladičinoj kući sam rođen i ja. Rabrovčanima su ovi grobovi decenijama bili poznati kao Mirkovi grobovi, ali do sada niko nije znao ko je, zapravo, bio Mirko. Humke su obeležene sa dva oronula spomenika. U prvoj polovini prošlog veka postojale su i kamene ploče na ova dva groba, ali one nisu nađene. Važnost ovog istorijskog otkrića je utoliko veća što nisu poznati grobovi ostalih Karađorđevih predaka, kao što se pouzdano čak ne zna ni grob Karađorđevog oca Petra. Đorđe Nikolić, Čikago Ja sam jedini naslednik Obraćam vam se ovim putem sa zahtevom da, saglasno odredbi člana 47. stav 1. Zakona o javnom informisanju, objavite ispravku dela teksta štampanog u vašem listu broj 2318. od 21. juna 2003. godine. Tekst nosi naslov "Staro, dobro, jagodinsko". Naime, čitanjem navedenog teksta čitaoci mogu da dođu do zaključka da je Jelena Đoković jedina naslednica praunuka Jovana Kosovljanina, nekadašnjeg vlasnika Jagodinske pivare. Imajući u vidu da je u prvoj naslednoj liniji pokojni Jovan Kosovljanin imao sina Mihajla Kosovljanina, koji je bio otac Jelene Kosovljanin udate Kojić, a koja je bila moja baka, jedini pravilan zaključak koji iz toga sledi jeste da sam ja, Milanka Uzunović, jedini naslednik u prvoj naslednoj liniji pokojnog Jovana Kosovljanina. Ne ulazeći u pravo Jelene Đoković da se predstavlja kao pobočni naslednik Jovana Kosovljanina, smatram da je neophodno da u vašem časopisu, čiji sam ja inače redovni čitalac, objavite ovu ispravku i upoznate širu javnost sa činjenicom da sam ja jedini živi naslednik bivšeg vlasnika Jagodinske pivare Jovana Kosovljanina. Potrebu da vam se sa ovakvim zahtevom obratim osećam posebno zbog toga što sam na poziv sadašnje uprave Jagodinske pivare, i to Ljubice Zdravković, prisustvovala manifestaciji – izložbi koja je 12. juna 2003. godine otvorena u Pedagoškom muzeju u Beogradu, te zbog toga smatram u najmanju ruku nekorektnim način na koji je gore navedena informacija prezentovana čitaocima. U nadi da ćete, saglasno Zakonu, izaći u susret mom zahtevu ostajem s poštovanjem. Milanka Uzunović, Beograd Jedan i jedini Jedan i jedini, neponovljivi, najbolji srpski i hrvatski glumac Rade Šerbedžija, provodi mirno svoje dane radeći za džabe u svom teatru na Brionima i spremajući se za Holivud. Još se sećam kada su ga 1991. godine ispraćale kolege iz Hrvatskog narodnog kazališta sa pesmicama tipa: "Rade, gade, ti i tvoje psine, marš svi preko Drine!" Rade se nije obazirao, odradio je nekoliko vrhunskih filmskih uloga, glumio je u nekoliko holivudskih visokobudžetnih pokretnih slika i na kraju se vratio na svoju rodnu grudu. Od gospođe Lenke je napravio vrhunskog reditelja, šteta što nije upoznao gospođu Kori pre Lenke, zasigurno bi sa Radom uočila razliku između dalekovoda i vodovoda. Malo humora nije naodmet, želim sve najbolje familiji Šerbedžija u Holivudu i gospođi Kori Udovički na novoj funkciji! Dragoje B. Malenčić, Čikago |