|
PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ Slučaj devojke iz okoline Šapca Povod mom javljanju je zanimljiv slučaj devojke iz jednog sela u okolini Šapca. Iako je u novinama objavljeno ime i prezime te devojke i njene fotografije (sama i sa majkom), čak i naziv sela, ja to u ovom pismu ne bih uradio jer za tako nešto nemam njenu saglasnost. A evo o čemu je reč: Zbog fizičke sličnosti sa damom sa pornografskih fotografija u jednom domaćem pornografskom časopisu devojka je imala (namerno sam rekao imala, a ne ima zato što joj želim da to bude njena prošlost) neprijatnosti u svojoj sredini. Ja mislim da je žalosno da u trećoj godini 21. veka neko zbog svoje fizičke sličnosti (bez obzira kog je pola) sa osobom iz porno-časopisa ima bilo kakvih neprijatnosti, i to baš sada kada Srbija treba da bude u svakom pogledu evropska zemlja u kojoj će postojati i poštovati se evropski standardi i norme ponašanja i zemlja tolerancije u svakom pogledu sem prema počiniocima krivičnih dela. Ja lično verujem da devojka iz sela u okolini Šapca nema nikakvih dodirnih tačaka sa navedenom porno-damom, ali čak i da ima, to je njena lična stvar jer kao slobodna, punoletna i poslovno sposobna građanka ove zemlje, ona ima pravo na svoj život i nije obavezna da bilo kome polaže račune. Mene taj slučaj podseća na onu scenu iz domaćeg filma "Ko to tamo peva" kada ostali putnici iz autobusa sa jednog brežuljka posmatraju, u stvari očekuju da vide Nedu Arnerić i Slavka Štimca kako "rade ono", a Bata Stojković kaže: "Kako ih nije sramota", a Dragan Nikolić mu odgovara: "Pa mi smo došli njih da gledamo", na šta Bata odgovara: "Bez obzira". Ova devojka iz okoline Šapca kaže da je strašno kada je u selu zagledaju i kada čuje smeh iza svojih leđa. Lično mislim da bi za nju bilo najbolje da pored svih tih koji je zagledaju i smeju joj se iza leđa prođe uzdignute glave i vedrog čela, ponosna kao da je dobila premiju na lotu ili kao da je dobila neko ogromno nasledstvo iz Amerike od nekog dalekog rođaka koji je tamo umro pa joj je to bogatstvo ostavio u nasleđe. Naravno, da se svima kulturno javi, to jest da kaže ono standardno: "Dobar dan" a ako joj neko bude nešto rekao, da na to uopšte ne reaguje. Jednom rečju, da se ponaša kao da se to ne odnosi na nju. Dobro bi bilo kada bi taj smeh koji čuje iza svojih leđa mogla da ignoriše i još bolje bi bilo kada bi mogla da se oseća kao da joj oni koji joj se smeju iza leđa uručuju kompliment. Mislim da devojka greši što bilo kome bilo šta pokušava da dokaže, jer kad neko u nešto hoće da veruje treba ga pustiti da veruje i ne pokušavati ga razuveriti. Devojka kaže da joj se zbog onoga što joj se desilo drugarice sa kojima se družila ne javljaju, da ne dolaze kod nje, da je ne pozivaju kod njih. Pre svega, to joj i nisu bile neke drugarice ako se tako ponašaju. Iskreno se nadam da će slučaj devojke iz sela u okolini Šapca biti prvi i poslednji slučaj o kome je pisala štampa i da će licemerje, lažni i dvostruki moral i malograđanština biti nešto što je u Srbiji stvar prošlosti. Pitam se samo zašto oni koji vrše krivična dela ne doživljavaju u svojim sredinama neprijatnosti kao ova devojka. Ne znam, možda nisam u pravu, ali ja do sada nisam čuo da je neko ko je osumnjičen, na primer, za silovanje ili pedofiliju u svojoj sredini doživeo makar i delić neprijatnosti kao devojka iz sela u okolini Šapca. Milan Petrović, Kragujevac Menjačnice u Bugarskoj pljačkaju turiste Letovao sam u Bugarskoj od 6. do 16. jula ove godine u Nesebaru. Bilo je divno: duga peščana plaža, kafanice pored mora, usluga na nivou i što je najvažnije niže cene svega nego u Beogradu. Za mene jedino mesto gde mogu da letujem kao pravi turista. Kafane su pune tokom celog dana, jede se i pije, a kako i ne bi kad ručak košta od 100 do 500 dinara. Nažalost, ipak je Bugarska na Balkanu, a Bugari balkanski narod. Sistem pljačke je prosto neverovatan. Ispred menjačnice je postavljen pano na kome stoji dnevni kupovni i prodajni kurs, i bez problema će vam isplatiti po tom kursu. Dva su osnovna principa prevare: u jednom slučaju se u kolonu za MONETA BAŮ stavljaju neverovatno nelogične cifre, 1 lev (njihova valuta) za 1 EUR (a treba 1,93 leva), takođe za 1 dolar (a treba 1,70 leva), čak i za 1 funtu (treba 2,80 leva), a usput se doda još jedna kolona za otkup u čekovima sa realnom ponudom. Ako ih pitate koliko će vam dati za, na primer, 100 dolara, reći će vam ili kurs od čekova ili prodajni, a isplatiti vam po prodajnom. Tako, umesto 193 leva za 100 EUR, dobićete samo 100 leva. Lepe li provizije! Naravno, vi se bunite, ali se odmah pojavi nabildovani negde iza i nema šanse da vam vrate ukradeno. Još perfidniji način je kada stave ispred menjačnice pano sa kursom od Narodne banke Bugarske, a u menjačnici iza vrata svoj, i kada vas pokradu, kažu "Bratko, što ne čitaš". Kada dođe nova grupa, na svakom uglu čujete kako neko urla: "Vratite mi pare, idem sad za miliciju..". Milicija ne reaguje, država ne zatvara lešinare, opštinski organi ćute, čak i pojedine banke ne obavljaju zamenu, kažu pokvaren im je kompjuter. Dakle, sve je podređeno organizovanoj pljački, od najviših državnih organa do nabildovanih siledžija. Nesebar sa Sunčevim Bregom ima kapacitet gotovo 100.000 mesta (u više od dvesta ekskluzivnih hotela letuju gosti iz Evropske unije), ogroman obrt kapitala od kojeg domaćini lepo žive, ali sve rizikuju da sruše zbog nekog nedodirljivog iz podzemlja. Kako je ovo nama strašno poznato! Ja sam imao sreće te su mi maznuli samo 35 leva, oko dvadeset dolara. Inače, u prolazu sam čuo urlik iz jedne menjačnice: "Vratite mi trista evra", bukvalno su čoveku ukrali 140, i to sve po zakonu. Uz krađu dobijete i račun sa pečatom i potpisom, gde je malo zamrljan datum. Saša Milosavljević, Beograd |