|
PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ Osmišljeni život Peđe Udickog Predraga-Peđu Udickog, 67-godišnjeg zamenika okružnog tužioca u penziji u Sremskoj Mitrovici, sa četiri decenije staža u pravosuđu, bije nesvakidašnji glas da o svojoj profesiji "sve zna". O njegovom životu postoje izraziti segmenti. Tako, recimo, njegov imenjak i prezimenjak Predrag Udicki, Srbin iz Temišvara, poznati novinar i poliglota, važio je za vanserijskog špijuna u beogradskoj policiji. I pored retko maštovite opreznosti dolijao je. Živ, međutim, nije hteo u ruke fašistima. To je razlog što se ovaj rumunski Srbin ubio u 32. godini 1943. Drugim rečima, otišao je u smrt poput legende. Ne znamo da li iver pada daleko od klade, ali znamo da naš domaćin s ponosom sluša hvalospeve o svom pokojnom rođaku. Predrag Udicki mlađi kratko objašnjava: – Po svom znatno starijem imenjaku i prezimenjaku dobio sam ime. On je često dolazio kod mojih roditelja. Naš sagovornik, koga uopšte ne drži mesto, stalno je u pokretu, a valjda se najlepše oseća pri prelaženju sremskomitrovičkih ulica. Tada ga takoreći svi pozdravljaju. čak se među njima zadese i nepoznati ljudi. – Te ljude, recimo, izvodio sam na optuženičku klupu – kratko kaže Predrag. – Uvek je sve teklo na gotovo isti način. Za njihove greške ja sam ih optuživao. Oni su, u međuvremenu, uvideli da treba da zasluže slobodu. Zbog toga je i shvatljivo što se ne pozdravljamo neprijateljski. Predrag je sam sebi stvarao uslove za miran san. U tome mu je mnogo pomoglo to što se uzgredno bavio pisanjem stihova i što je slikao. Piše pesme o osobama u svom okruženju. Svakako, to su drage osobe. On je i talentovan slikar pa mu je svejedno šta drži u ruci, olovku ili kičicu. Bitan je motiv, ostalo je lako. Tako je stigao, na primer, do desetak poetskih zbirki. Broj urađenih likovnih dela je mnogo veći. I još nešto. Predrag svoje slike poklanja prijateljima i poštovaocima. Njihov broj je narastao i to ga sigurno uvek čini srećnim. Miloje Miljević, Sremska Mitrovica
Lakše do "Ilustrovane" na Internetu Poštovana redakcijo, Javljam vam se zbog teškoća koje imam sa vašim izdanjem na Internetu, a ono mi je jedino dostupno. Problemi su sledeći: Stranica se veoma sporo "otvara", što nije slučaj sa bilo kojim drugim časopisom, novinama... iz domovine ili sveta; naslovna strana se "otvara" poslednja i često ne cela; čak i članci koje je moguće besplatno čitati se teško "otvaraju" i veoma često se tekst prekida pre kraja; arhiva je gotovo nedostupna – ne "otvara" se izabrani broj sa besplatnim člancima (izuzetno retko se "otvori" poneki, ali čak dvadeset minuta kasnije i to "presečen" napola). Nadam se da ćete otkloniti sve tehničke nedostatke jer vam to nije naročito reklama za sticanje pretplatnika, što, ponavljam, nije slučaj sa nekim drugim magazinima, koji su pretplatnicima čak dostupni i u PDF izdanju. Hvala. B. Zeniou
Poštovana Biljana, Izvinjavamo se što imate problema prilikom posećivanja naše
Internet stranice, ali kako su nam rekli ljudi iz informativnog centra kuće
Politika, nedostaci će biti ubrzo otklonjeni. Problemi su, inače,
prouzrokovani malim propusnim opsegom naše veze sa provajderom, ali
od 1. septembra taj će opseg biti veći za tačno četiri puta.
Dajte putopisne reportaže List koji uređujete, poštovana gospođo Knežević, za pohvalu je. Vi dobro znate šta hoćete. Vodite računa da bude raznovrstan. Ne zanemarujete ukus (čak je dobar!). Trudite se da ima za svakog ponešto. To što se oseća da list vodi žena, meni, muškarcu, ne smeta ako je dobro! Ali, ima i nekorektnosti. Moja porodica i ja volimo putopisne reportaže. I vi ih imate! Opet ali. Ono što nije fer – započnete ih i ne dovršite! Zašto zaboga?! Pomenuću reportažu o Južnoj Indiji. Izvanredan tekst i fotografije. Jedva čekam sledeći broj i nastavak, a posle druge. Stop! Zašto. Ne omalovažavam Titovog fotografa Eterovića, ali da od njegovih ispraznih razgovora pravite feljton nezanimljivo je i dosadno. Da li shvatate da više od sedamdeset odsto ljudi iz Srbije i Crne Gore žele da putuju, ali ne mogu. A samo "Ilustrovana" objavljuje (pre mnogo više i češće) reportaže sa dalekih putovanja i to izuzetno dobre i ekskluzivne. Nažalost, povremeno i sa prekidima. Čudim se i priređivačima tipa "Romeo i Julija". Pa sve smo to veću čuli, ništa novo! Dajte egzotike, svežine i priče – one prave, putopisne! Sve ovo dobronamerno uz pozdrav gospodi M. Laziću i Ž. Sinobadu. Prof. Dragiša Ninković, Novi Sad |