|
PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ Kobno za narodnu muziku Bivši predsednici Sjedinjenih Američkih Država, kao i članovi njihove najuže porodice, doživotno su pod pažnjom izvesnih specijalizovanih agencija čiji je posao ne samo da se staraju o njihovoj ličnoj bezbednosti već i o drugom, kao što su održavanje kuća, snabdevanje, posluga, kuvanje, pa čak i upravljanje budžetom. Jer, time čuvaju ugled zemlje. Predsednik je tamo institucija i posle isteka mandata. Ovo spominjem zbog zlehude sudbine drugarice (gospođe?) Jovanke, udovice Josipa Broza Tita, o čemu ste pisali u prošlom broju "Ilustrovane Politike". Ali, iz te priče se doznaje mnogo više nego što je novinar napisao. Pre svega, da je Tito, koji je danas prikazan kao nekakav tiranin i veliki apsolutista, a koji je zaista bio doživotni predsednik SFRJ i uživalac svih mogućih privilegija, iako je sa ovog sveta otišao uz veliku pompu, to učinio takoreći kao ubogi siromah. Životna ušteđevina od šest hiljada nemačkih maraka je tek sitnica u poređenju s onim što su prigrabili drugi koji su se za života grejali na vatrici vlasti. Ne samo u njegovo vreme, već i posle njega, baš kao i danas. Moral i politika ne idu podruku, mada se mnogi zaklinju da će se upravo zalagati za ovakav spoj nespojivog. Za početak bi možda bilo dovoljno uspostaviti korektan odnos prema Jovanki Broz. Ako su, posle Titove smrti, neki njegovi "saborci", nadmećući se u besmislenom udvorištvu, maštali o tome da je uzapte ili bar vrate u Liku, danas bi moralo drugačije. I zbog nje, ali, pre svega, zbog nas. Jovan Jovanović, Beograd
Kad je kvalitet mana! Poštovana redakcijo, U svekolikoj bedi i muci na sva zvona najavljena je emisija "Idol" na BK televiziji. Privuklo mi je to pažnju kao i mnogima koji još drže do kvaliteta, estetike i lepote. A nije ni mala stvar, mada naizgled sitnica, Evropa i svet pružili su nam ruku, dali priliku. Znaju oni bolje od nas da smo mi talentovana nacija za mnogo šta. Baš lepo, samo kad mi kakvi jesmo nismo od svega kadri da napravimo ništa. Ništa tu nije bilo lepo i kako valja osim onolikog broja mladih ljudi željnih da se potvrde i da nam svojim talentom ponude tračak nade. Nažalost, emisije "Idola" bile su samo još jedna u nizu naših zabluda i obmana. Zar zaista svi ti vajni organizatori sa BK televizije, menadžeri, ti stručnjaci za sluh misle da smo svi, ama baš svi ludi. Ima još onih koji znaju po koju notu, prepoznaju harizmu, znaju šta je estetika. Odmah se, već u početku , tokom kvalifikacija pomaljalo "nešto debelo iza brega". Otpadali su ljudi sa stasom, glasom, harizmom... Ali, možda, možda ima i kvalitetnijih, mislili su i komentarisali mnogi. Prve četiri grupe su imale istaknute pojedince, ali su glasači ti koji su odlučili ko će otići dalje. Zaista, gde su ti silni glasovi i kome su prikazani. Da li je glasanje organizovano da bi se narod opljačkao jer je u opštoj oskudici željan i dobre zabave. Žiri se uspešno zaklonio iza glasača govoreći da je sve u njihovim rukama. Takođe su često podvlačili šta treba da poseduje "Idol" – stas, glas, harizmu. U petoj emisiji su otkrili sve karte, pobrkali lončiće! Mirko Vukomanović reče nešto u stilu : "Videćemo šta ćemo da uradimo!" Uvaženi žiri nije znao valjano da rasporedi kandidate kako bi u svakoj emisiji bio bar približno isti kvalitet. Možda nije hteo, ko bi to znao?! Zar je moguće da jedna Biljana Bakić, koja je odavno u čarobnom svetu svetske muzike, ne zna da "Idol" nema stas kao balvan. Šta reći o govornim manama koje su bile prisutne i uopšte o ljudima koji nisu znali da uspostave ni najobičniju komunikaciju. Izvinjavam se ovim ljudima, nije reč o njima, već o žiriju. Saša Dragić je nedavno u emisiji "Tabloid" govorio o već pomenutoj emisiji, ponavljajući ono što i vrapci znaju i malo o svom ličnom poštenju. Donekle je to i opravdao. Bio je uzdržan, saglasan i pristojno prijatan. Peru Janjatovića su svi zapamtili kao kontraša. Očigledno, pomenuti gospodin ima velikih problema sa samim sobom, što govori o njemu samome. Uz sve čestitke retkim pojedincima koji su otišli u finale zasluženo, u finale nam odoše i oni i bez stasa i bez glasa, a o harizmi da i ne govorimo. Uz pomoć nekih moćnih pojedinaca sve smo to gurnuli u mulj. Zašto govorim o ovome, a ne o nekoj važnijoj temi života. Gospodo, ovo je samo jedan od primera zloupotrebe moći moćnika nad sve manjim brojem zdrave i talentovane mladeži. Sve ih je manje u svim mogućim oblastima. Odavno je kod nas svaki kvalitet samo mana. Ne može nama Evropa i svet toliko da dâ koliko smo mi kadri da upropastimo. Svetlana Radojković, Požarevac
Još o Rebeki Srbinović Poštovana "Ilustrovana Politiko", Čitam vaš članak o Rebeki Srbinović i ne mogu da se načudim tim nevaljalim komunistima koji su jadnom dedi oduzeli imovinu, a tata joj je, verovatno kao politički podoban, eto proputovao ceo svet i pretpostavljam prevodio recepte za kolače. Verovatno je tako i krštena u nekoj mesnoj kancelariji pa i dobila tako lepo srpsko ime. S poštovanjem, Branko Mioković. P. S. Ako grešim, molim vas ispravite me. |