PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ



PISMA UREDNIŠTVU

E-mail: ilustrovana@politika.co.yu


Za čistije obale i reke

S tanujem na Dorćolu i često odlazim u šetnju obalom Dunava. Sve do marine. Tu se mogu sresti šetači penzioneri, mladi u parovima, grupama i pojedinci, sportisti trkači, biciklisti, pecaroši, mnogo dece i beba u kolicima i, naravno, kućnih ljubimaca. Sve u svemu, divno! Bučno, živahno, vazduh, povetarac, Dunav što valja svašta, galebovi, golubovi, gnjurci, brodovi, tegljači, čamci, jedriličari, kajakaši iz marine. Ali!

Obala ozidana kamenim blokovima i održavana sada je na nekoliko mesta urušena, donja platforma iznad samog nivoa vode zatrpana je blatom, smećem, flašama, kesama, granjem, daskama, obućom. Tu stoji tako već mesecima. Na ulazu u marinu, u malom zalivu sa desne strane, u mulju i žabokrečini ljuljuškaju se plastične flaše u društvu najraznovrsnijeg otpada - grozno!

Na potesu od "25. maja" do marine trava je košena, ali oko "25. maja" i okretnice autobusa 24 i 79 sve je zaraslo u travuljinu. Kante za smeće su prepune i otpaci se bacaju okolo, a sve to njuškaju psi lutalice i mačke.

Na parkiralištu, ako se to može tako nazvati, automobila svih fela, pa i onih "boli glava", a okolina - sačuvaj me bože.

Retki su gradovi koji leže na ušću dveju velikih reka. A mi to imamo i na šta to liči? Hoćemo da razvijamo turizam, i domaći i strani. Mi ovdašnji smo oguglali i odlazimo na Dunav i obalu - daj šta daš za rekreaciju i odmor. A stranci? Pa, valjda nisu ludi da ovde troše pare?

Prošetajte, vidite, snimite i napišite. Videćete da ne preterujem.

Srdačno vas pozdravljam sa Dorćola.
N. M. J.


Agresivne verske sekte

B oraveći nedavno u Republici Srpskoj, nedaleko od Banjaluke, naišao sam na jednog uvaženog intelektualca, koji se sa ushićenjem hvali kako je napustio pravoslavnu veru i prihvatio budističku veroispovest, i da je izaslanik te vere kod nas.

Jedino je izbegao da navede pravi razlog za promenu svoje veroispovesti, ali kada sam saznao da je vrlo bogat, nije mi bilo teško da razumem njegov motiv za takav postupak.

Slučajno sam saznao njegov broj telefona i obratio mu se anonimno sa željom da i ja pređem u budizam. Vrlo rado mi je objasnio da se centar za prevođenje u budizam nalazi u Užicu, ali, pošto je on izaslanik tog centra, mogao bih da mu se lično obratim da bi me snabdeo obimnom literaturom te veroispovesti koju bih dobro proučio i nakon toga bih se osećao blaženo kao da živim u raju.

Za tog banjalučkog izaslanika i užički centar prvi sam put saznao da postoje. Ali, poznato mi je da na području bivše Jugoslavije deluje oko sedamdeset verskih sekti.

Ne želim da komentarišem štetnost njihovog delovanja na svest i život naivnih ljudi jer je to, manje-više, poznato. Ono što bih želeo da istaknem to je zašto ne suzbijamo razne verske uticaje koji su nespojivi sa našim pravoslavljem. Našim građanima se svakodnevno u poštanske sandučiće ubacuju razne plakate i brošure verskih sekti. Nedavno sam našao u svom sandučetu plakat sa obaveštenjem da u Nišu održavaju predavanja profesori iz sektaških verskih organizacija, i to dva puta nedeljno. U tom plakatu doslovce piše da se ne treba mnogo boriti i brinuti za život jer nam ionako ubrzo dolazi smak sveta.

Ako ne suzbijemo uticaj agresivnih sektaša, izgubićemo pravoslavni i nacionalni identitet.

Danilo Ristić, Niš


Dom za penzionere

P oštovana redakcijo,
Najljubaznije vas molim da mi pomognete da dođem do jedne informacije. U selidbi sam izgubila neke brojeve vašeg časopisa. Pokušavam da dođem do podataka vezanih za jedan privatni dom za penzionere koji se nalazi negde u Vojvodini, a o čemu ste vi pisali. Mislim da je reč o 2339 broju od 15. decembra 2003. godine, ali nisam najsigurnija.

Bila bih vam zahvalna da mi, ukoliko ste u mogućnosti, prosledite tu informaciju.

Srdačan pozdrav,
Dragana Milošević

Tačan naziv doma je: Gerontološki centar Vršac. Broj telefona je 013/823-345


VRATI NA NASLOVNU STRANU