|
PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ
Zašto nam sport posrće Javljam se povodom ove blamaže koju doživljavamo na Olimpijadi u Grčkoj. Malo je reći blamaža. Pa zar je došlo vrijeme da neko neće da brani čast otadžbine. Nekad smo bili fudbalska velesila, a šta smo sada. Može da nas pobijedi ko god hoće. A sada evo, kao grom iz vedra neba, i košarka. Pa dobro dokle tako, ljudi moji. Pola igrača neće ni da se odazove pozivu selektora, a druga polovina misli da je dovoljno izaći samo na teren. Sramota. A svi ste vi, gospodo sportisti, stekli slavu zahvaljujući reprezentaciji za koju danas nećete ni dres pošteno da oznojite. Pogledajte kako drugi brane boje svojih zemalja. Nadam se da će bar vaterpolisti i odbojkaši braniti i odbraniti ovo malo časti što je ostalo. Izgleda da nam sport posrće kao i državna politika. Pojedincima je važnije kad će organizovati referendum za nezavisnost Crne Gore, nego ulaganje u razvoj novih sportskih talenata koji će, ako zatreba, izgarati na terenu boreći se za svoju zemlju. Pa pobogu, braćo Srbi i Crnogorci, opametite se već jednom, shvatite da smo jedan narod. Da je dosta razdvajanja. Uradimo sve da se zajednička zastava ponovo zavijori na jarbolu pobjede u svim oblastima života. U nadi da ćemo ponovo jednog dana biti među sportskim velesilama u većini sportova, upućujem pozdrave i čestitam onima koji su to još uvijek. Neka bar oni ne posustanu. S poštovanjem,
Moj tekst je zloupotrebljen Želim da vas obavestim da je pompezno najavljen i objavljen tekst o Karulji pod naslovom "Lastavice Svete Gore" (u broju 2378, od 14. 8. 2004. godine) prepev, slobodno mogu reći plagijat, mog teksta koji sam načinio prilikom posete i lakoverno ostavio u kompjuteru Igora Đ. Stanišića iz Bijeljine nemajući ni u primisli ideju da bi tekst mogao biti zloupotrebljen. Shvatajući da redakcija nije odgovorna za nemoralni gest, kao ni da nije u prilici da sudi i istražuje istinu, ipak sam morao da vam uputim obaveštenje o onome što mi se dogodilo. Pored teksta se nalaze i fotografije koje sam snimio na Karulji prilikom zajedničke posete sa pomenutim gospodinom koji se, uzgred rečeno, do dana današnjeg nije popeo na vrh Atosa, mada to lažno navodi. Nisam autor jedino fotografije na kojoj se vidim kao prvi sleva. U prilogu vam dostavljam originalan tekst na osnovu kojeg je sačinjen plagijat. Doživljaj oca Stefana ispisan je kao da je o njemu pričao otac Serafim, što se nije dogodilo. Sa ocem Stefanom sam se sretao nekoliko puta o čemu sam i pisao i objavljivao u časopisu "Kibic fenster" koji je svojevremeno izlazio u Novom Sadu, što mogu pružiti i na uvid. Svojom velikom greškom dva puta sam pozvao gospodina Stanišića na hodočašće u Karulju. Na Svetu Goru odlazim od 1990. godine (do sada 86 puta i tri uspinjanja do vrha Atosa). Reditelj sam na TV Novi Sad gde imam nekoliko autorskih emisija, između ostalog i o Svetoj Gori i temama vezanim za Atos. Režirao sam seriju "Bukvar pravoslavlja" (102 epizode), pišem i objavljujem i po časopisima. Zahvaljujem redakciji na strpljenju i želim mnogo uspeha u radu! Goran Vukčević, Imamo himnu Kada smo pročitali članak "I Tito je voleo 'Marš na Drinu'", postalo nam je jasno da nema razloga za dvoumljenje koju himnu da izaberemo. To je poznati "Marš na Drinu" uz reči Miloja Popovića koji je čuvene stihove napisao 1964. godine. Nedavno predložena himna, kombinacija "Bože pravde" i "Oj, svijetla majska zoro", nije dobra. To je, kako reče patrijarh Pavle, veštački kentaur. Zatim, odnosi se samo na Srbiju i Crnu Goru, a srpske zemlje su i Kninska krajina, Republika Srpska. I ateisti mogu biti nezadovoljni teističkom pesmom "Bože pravde". "Marš na Drinu" doista izražava suštinu bića srpskog naroda. Ako himna treba da iskazuje i politiku neke zemlje, onda je to upravo borba za slobodu i očuvanje srpskih teritorija. Sada je sloboda srpskog naroda ugrožena na Kosovu i Metohiji. Rukovodstvo zemlje je sve ovo zaboravilo, a to je velika sramota i greh prema ucveljenom narodu kome su oteti vekovna zemlja i ognjišta. Lažu nas da ulaskom u Evropu granice nisu bitne, a istina je da svaki narod tačno mora da zna gde su mu granice i kako mu se zemlja zove. U pesmi "Marš na Drinu" nema nikakve ideologije, a to je jedina kompozicija na koju ljudi ustaju sa poštovanjem i slušaju je kad se izvodi. To je stoga što ona izražava istinu i suštinu postojanja srpskog naroda: borba za slobodu i borba za svoju zemlju. Zato predlažemo da se sledećeg puta, bez ikakvog dvoumljenja, izabere "Marš na Drinu" za našu himnu, kako bismo iza toga mogli rešavati i obavljati druge poslove, a ne stalno gubiti vreme na jednim te istim problemima. Nataša Melnikov-Đurić i Podržimo najbrojnije Poštovani,
Molimo prijatelje iz svih javnih glasila da podrže ovu našu veliku humanitarnu akciju i da na taj način budu medijski sponzori. Pomozi, Bože, da se Srbi obože, slože i umnože. Željko Bjelić, |