|
PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ
Makedonski vladar
Javljam vam se iz Makedonije , iz grada Velesa. ''Ilustrovanu Politiku čitam redovno već nekoliko godina baš zbog toga što nije opterećena politikom i problemima, koji, nažalost, oduvek postoje na Balkanu i od kojih me, slobodno mogu reći, boli glava, a verujem i većinu običnih ljudi koji bi želeli samo malo bolje i normalnije da žive. Ovo pismo vam šaljem zbog napisa o velikom vojskovođi Aleksandru Makedonskom. Vaš tekst počinje sa ''...o slavnom grčkom vladaru...'' Molio bih vas da dobro pogledate film o kojem pišete, malo proučite istoriju i videćete da nije reč o grčkom već o makedonskom vladaru. Kao što se nadam da znate da mu je otac bio Makedonac, a majka Grkinja. Međutim, Filip Makedonski je godinama vodio ratove i na kraju je uspeo da porobi tadašnje grčke gradove države, kao što su Atina i Teba, koju Aleksandar posle smrti svog oca uništava jer mu je otkazala poslušnost i zaratila s njim. Stvarnost je da je Aleksandar Makedonski vladar koji je primio helensku kulturu, kao i sve ostale kulture sa područja koja je osvojio. Međutim, on je bio na čelu makedonske vojske i bio makedonski vladar koji je kasnije u svoju vojsku uključio grčke, persijske i druge vojnike. Smatrao sam da treba ovo pojasniti i moliću da ovo pismo u sledećem broju objavite. Izvinjavam se na lošem srpskom jeziku, jer to ipak nije moj maternji jezik. Zlatko Velkovski, Najveće carstvo Najveći grčki vojskovođa koji je, premećući rat u umetnost, osvojio nezamislive prostore Bliskog istoka i Srednje Azije kao niko pre ili posle njega, pao je kao žrtva nevidljivog protivnika: pokosila ga je malarija u trideset trećoj godini, zbog čega još ima onih koji tu slučajnost koriste kao argument da je upravo on bio "prototip" životopisa Isusa Hrista. U toj spekulaciji Aristotel bi mogao da bude Jovan Krstitelj? Ali, nije reč o tome. Po već zaboravljenoj priči hrvatskog pustolova i filmskog snimatelja Željka Malnara, u Avganistanu još žive potomci Aleksandrove slavne vojske. Jer, nakon smrti vojskovođe, moćna armada se raspala, a u grčku državu Makedoniju se vratila tek šačica njih. Gospon Malnar je bio među njihovim potomcima koje je prepoznao po plavoj kosi i nekoliko starogrčkih reči koje su sačuvali u jeziku. U nekom časopisu na engleskom jeziku, možda u "Nacionalnoj geografiji", pročitao sam da to plavokoso pleme Avganistanaca ima za boga zapovednika vojske ljudi, životinja i njihovih duša. To nije moglo da se nađe u zaista briljantnom filmu Olivera Stouna, ali jeste tema po kojoj bi mogao da se snimi (bar) još jedan film. U nadi da sam vam dao "podatak više", srdačno vas pozdravlja vaš verni čitalac, Dušan Lazić, Bravo, majstore
U rubrici "Poljubac za ceo život" pročitala sam da Saša ne dozvoljava da mu iko, pa ni novinari, remete dostojanstvo doma, a da svoju ćerku neće pustiti pred kamere radoznalih fotoreportera ni pod razno, na razočaranje srpskih "paparaca". Bravo, majstore. To je danas, u vremenu kada se heroji češće stvaraju na stranicama novina nego u životu, izuzetno hrabar gest. Njegov primer bi trebalo da slede i drugi, jer zavirivanje pod skute, u krevete i tanjire manje ili više poznatih ličnosti najviše govori o njima samima, ali i o novinama koje tako podižu svoje više nego skromne tiraže. Moja i vaša "Ilustrovana Politika" je tim plemenitim gestom poštovanja tuđe privatnosti pokazala da poštuje ličnost svih svojih sagovornika. Zato, sve čestitke i vama. Ružica Momčilović, |