|
PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ
Kako do Dedića
Pročitala sam divan članak o Milutinu Dediću iz pera vašeg novinara Miloša Lazića. Hvala vam što ste pisali o njemu! Jer, Milutin je - Legenda. Sa velikim L. Poznajemo se odavno, ali smo izgubili kontakt zato što je to, obično, tako u životu. Sudbina… Molim vas da nas povežete, biću vam beskrajno zahvalna. Želim vam srećnu Novu godinu i, naravno, uspeha u radu kao i do sada.
Objavljivanje adresa, brojeva telefona ili žiro-računa, kao što vam je poznato, nije običaj ni "Ilustrovane Politike", urednika niti novinara. Ipak, zbog starih prijateljstava koja bi se, možda, mogla obnoviti našim posredovanjem, objavljujemo (sve uz njegovu saglasnost) elektronsku adresu gospodina Milutina Dedića. Ona glasi: m_dedic@isp.b92.net * * * Pošaljite mu pismo i očekujte odgovor. Nadam se da ni vreme niti prostor neće biti prepreka vašim zajedničkim uspomenama?! Sve ostalo je u rukama Onog gore.
Prodajna mesta u Los Anđelesu Poštovana redakcijo,
Hvala unapred,
* * * Poštovana Ljiljana,
Pozdrav, "Ilustrovana Politika" Ko je pobedio Nedavno je u "Ilustrovanoj Politici" objavljena reportaža o Vesni Vulović, tada stjuardesi "Jugoslovenskog aerotransporta", koja je preživela pad sa visine od deset hiljada metara. Povod je bilo to što se u anketi, koja je sprovedena među čitaocima "Ginisove knjige rekorda", našla na zavidnom četvrtom mestu, ispred Bila Gejtsa, ili Pola Makartnija… Njen "rekord" je manje važan od izjave da su i ona, i putnici, i njene kolege koje nisu stekle mesto u knjizi bizarnih rekorda, danas samo kolateralna šteta njihovog domovinskog rata. Zaista, ako ćemo pošteno, njihov (hrvatski) rat su dobili upravo oni koji su podmetnuli bombu u "Jatov" avion na liniji od Praga do Beograda 26. januara 1972, isti oni koji su u bioskopu "20. oktobar", četiri godine ranije, od bezazlene Magdalene napravili čudo ravno onom Vesninom, ljudi koji su, pre drugih, prihvatili i koristili terorizam na evropskom tlu. Evropa se tada zgražavala. Ruku na srce, više kurtoazno nego zbog istinskog saučestvovanju u onome što je zadesilo Jugoslaviju, zapravo Srbe. Sve je zaboravljeno sa Minhenskom olimpijadom koja je održana iste godine i onom tragičnom pogibijom (egzekucijom) izraelskih sportista. Kada je Evropu i svet, posebno Ameriku, sustiglo isto zlo, onda su se aršini promenili. Ali, od bombe u bioskopu evropske metropole, ili od te bombe u avionu "Jata", nije proteklo mnogo vremena! Šteta što se 11. septembar ikad dogodio. Ali ako je to bilo suđeno, bolje da se dogodio ranije. Ne seirim nad užasnom sudbinom onih nesrećnika što su otišli od nas kao žrtve tog terorističkog akta, ali da li bi se to dogodilo da je svet, Amerika pre svih, terorizam još onda osudila kao svetsko zlo i krenula u rat protiv njega? Omer Omerović, Beograd Čestitka Uz sneg koji napolju prosto sipa i podsećanja na mnoge zime u dobroj Jugi i praznično raspoloženje u Torontu koje je odavno počelo, zaista prija prelistati "Ilustrovanu". Muzika "rasutih po celom svetu" i tekstovi kakav je onaj o Četvrtom festivalu srpskog i crnogorskog filma u Torontu, novi sjajni putopisi Mile Starčević (koji bi mogli i češće da budu na sajtu "Ilustrovane"), aktuelne teme iz domovine, naslovne strane i fotografije… nateraše me da vam se javim i čestitam na dugogodišnjem uspešnom radu! Najbolje želje za predstojeće praznike vašem listu, čitaocima i čoveku sa kojim sam se nekada s ogromnim zadovoljstvom družio i studirao, predsedniku Borisu Tadiću. Dragan Kljujić, Toronto |