|
PRIPREMA: Desimir ĐORĐEVIĆ
Loša karma Jovanke Broz
Da budem jasnija, ne kritikujem vas što ste pisali o bivšoj Prvoj Dami. Ono što mi je zasmetalo jeste osećanje koje ti tekstovi reflektuju, jedan sentiment i žaljenje nad sudbinom žene koja je jednom tretirana kao boginja, a sada je, ''nažalost'', obična starica sa tonom problema. Pa, dragi moji, to tako i biva kad bogovi padnu i vrate se malo na zemlju. Sudbina Jovanke Broz sada apsolutno nije mnogo drugačija od većine žena iste starosti u našoj Srbiji. Zapravo, većina ljudi, a pogotovo oni stariji, kubure sa svim i svačim, i takođe ih retko ko gleda, sem možda najužih članova porodice, ali oni koji su ostali sami, sami se tragično i bore. Na žalost ili na sreću, odlučite sami, gospođa ili možda preferira drugarica Broz, jednom je bila apsolutna kraljica, iako se u vreme te vladavine na sav glas propagirala jednakost i ravnopravnost. Divno smo to mi bili ravnopravni kada je ona uživala u svom zoološkom vrtu, u svojoj jahti, dvorcu, i da ne nabrajam više. Dobro, žajde de, bila je predsednikova žena, ali opet ne mogu da se ne upitam kako to da je taj predsednik uživao, a boga mi i pokazivao luksuz ravan jednom maharadži u sistemu koji je za obične smrtnike bivše Juge nudio samo iluziju ravnopravnosti i jednakosti. Ko zna, možda je on na svom niti srpskom, niti hrvatskom, niti srpskohrvatskom, koju god verziju jezika da uzmete, i pričao o toj nejednakosti i neravnopravnosti. Nažalost, nismo ga razumeli. Žaljenje nad sudbinom Jovanke Broz ne postoji sa moje strane, kao ni žaljenje za Titovim vremenima, koja su proizvela sve ono što se desilo devedesetih godina. Ne kažem ni da je Jovanka Broz zaslužila sve što joj se sada dešava, ali je, eto, možda konačno igrom sudbine postala jednaka i ravnopravna sa većinom stanovništva. Možda, ako želi da poseti grob svoga muža, može i da sedne na tramvaj ili trolejbus kao većina žena udovica, koje, uprkos godinama, bolestima i besparici, imaju snage da odu do večnog počivališta svojih najbližih. Nadam se da neće početi još jedna iluzija kako treba žaliti i sudbinu prognane Prve Dame koja je u vladavini apsolutnog mraka devedesetih prognala reku mladih ljudi u tuđinu. Dotična dama, ili tačnije drugarica, ne zaslužuje ni žal, ni pomen. Najiskrenije, nismo imali sreće sa Prvim Damama, kamoli sa njihovim muževima, drugovima predsednicima.
Krve grupe i ishrana Molim vas da mi odgovorite u kojim brojevima "Ilustrovane Politike" u 2004. godini je izlazio dodatak "Hrana po krvnim grupama". Unapred zahvalna,
Dodatak je izlazio u 2393. i 2394. broju. Inače, knjigu možete da nabavite u knjižarama "Narodne knjige".
Ispravka
Na slici je venčanje princa Tomislava Karađorđevića sa Lindom.
|