|
NIKITA - MOJA LJUBAV SA DEJANOM MATIĆEM Pokaži im kako se to radi Mlada Sarajka, pevačica čije vreme tek dolazi, priča kako je shvatila da je, u njenom slučaju, prijateljstvo između muškarca i žene nemoguća misija i zašto je ne dotiču priče da je ona u vezu sa slavnim pevačem ušla zbog interesa
- Ime mi je dao Gane Pecikoza - priča ova dvadesetjednogodišnja devojka. - Dobro se osećam sa tim nadimkom, originalan je i mislim da mi pristaje. Čak i oni koji me nikada nisu videli, kada čuju Nikita, već imaju lik glumice Pete Vilson u glavi i kada me upoznaju, ne iznenade se. Kažu: baš smo te tako i zamišljali. Sve šok do šoka Naša Nikita je rođena Sarajka. Slađana Mandić je njeno pravo ime i tako se i predstavljala sve do 2003. godine, kada je uz pomoć pomenutog menadžera Pecikoze debitovala na Budvanskom festivalu. - Kako smo moja porodica i ja, zbog rata, poslednjih desetak godina živeli u Banjaluci, većina novinara me smatra Banjalučankom. Ali čuje se, zbog naglaska, da sam iz Sarajeva - smeje se. Slađana je završila srednju turističku školu. Još kao sedamnaestogodišnjakinja učestvovala je na Zrenjaninskom festivalu. - Bila sam zapažena više po izgledu nego po pesmi. To je tako sa debitantima. U krajnjem slučaju bila sam interesantna i novinarima i kolegama. Potom je učestvovala i na Eurosongu u Sarajevu, izboru za pesmu BIH za Evroviziju, i dobro se plasirala. Ali, prava prekretnica desila se sa Budvanskim festivalom gde je nastupila sa pesmom "Do viđenja" koja se potom vrtela na radio stanicama. Tada je upoznala Sašu Matića koji je, kada ju je čuo, pozvao da bude specijalni gost na njegovoj turneji po svim većim gradovima u Srbiji. - Njegov poziv je za mene bio šok. A da ne pričam o Sašinom solističkom koncertu u Centru "Sava", kada je, pored Dejana i mene, specijalni gost bio i Haris Džinović. To je koncert koji ću pamtiti dok sam živa. Inače, nisam tremaroš, ali nije mi bilo svejedno kada sam izašla pred punu dvoranu, a u prvim redovima sve poznata lica, od estradnih zvezda do beogradske elite. Trebalo se dokazati i pokazati. Po Sašinoj želji, pevala sam kao i na svim koncertima na turneji pesmu "Do viđenja" kao i hitove Silvane Armenulić. Dejan i on vole kako ja pevam njene pesme, posebno "Crne kose" i "Šta će mi život". Po reakciji publike znam da sam pokazala da sam na nivou događaja.
- Bavila sam se manekenstvom i, da nisam u ovom poslu, sigurno bih izabrala profesiju kojoj je u osnovi komunikacija sa ljudima. Žao mi je što nisam upisala muzičku školu i naučila da sviram na nekom instrumentu. Rat je meni i mojoj porodici iskomplikovao život. Mama Gordana je po zanimanju administrativni tehničar, tata Mitar profesionalni vozač i instruktor vožnje, ali smo, da bismo preživeli, radili razne poslove. Sada za to nemam vremena, ali se nadam da ću jednog dana, pošto su jezici moja druga velika ljubav, upisati engleski. Srcu ne možeš komandovati Kao i većini devojčica koje mašataju da jednog dana budu velike pevačke zvezde, i njoj je Lepa Brena bila idol, zakon, kako kaže. Nije bilo Breninog koncerta u Sarajevu, a da Slađana nije bila u prvom redu i svaki put je uspevala da od ove zvezde izmami poljubac. - Proletos sam je videla u frizerskom salonu. Sedim sa četkama u kosi kad čujem poznat glas. Okrenem se da vidim ko je: kad Brena. Odmah sam pozvala mamu: ''Mama, da znaš ko je sad ušao!'' Kad sam je posle toliko godina videla i bila u prilici da se predstavim, ja sam se toliko zbunila, nisam imala hrabrosti da joj išta kažem. Dejan mi je reako da je trebalo da joj se javim. Verovatno je u pravu, on je poznaje i baš malo pre toga su radili zajedno, ali ja sam bila toliko šokirana da nisam mogla ni da beknem.
- Ceca, prateći vokal, i ja stanovale smo blizu i od prvog do poslednjeg koncerta na toj turneju Dejan je sa rođakom dolazio po nas. Zajedno smo se i vraćali sa nastupa. Postali smo veliki prijatelji, on me je ohrabrivao da u poslu idem samo napred, redovno smo se čuli telefenom. Tada ni on ni ja nismo imali par, meni nije ni bilo do momaka, razmišljala sam samo o poslu. Te stvari se dese kada se najmanje nadate. Nismo ni bili svesni šta se dešava, ali je bilo neminovno da se rodi ljubav. Turneja je bila na jesen 2003, a mi smo počeli da se zabavljamo u januaru prošle godine. Do Dejana nikada nisam bila u situaciji da mi prijatelj postane dečko. Ispostavilo se, bar u mom slučaju, da je prijateljstvo između muškarca i žene nemoguće - smeje se glasno. Kako su njeni najbliži reagovali na to što je njen dečko slep? - Kao što Saša i Dejan nemaju komplekse da pričaju o tome, nemam ni ja. Srcu se ne može komandovati. Nisam ni stigla da razmišljam o tome jer sam ušla u prelepu vezu, dublju i lepšu od svega što mi se pre nje desilo. Ljudi prosto ne mogu a da ne vole Sašu i Dejana. Iz njih izlazi toliko pozitivne energije, prosto su, kako ja volim da kažem, zarazni. Kad nastupa negde, Dejan se retko vrati iste večeri, uvek ostane dan ili dva duže da bi bio sa prijateljima koji jedva čekaju da ga vide. On je veseljk, šaljivdžija. Svojom spontanošću i energijom je moje roditelje i prijatelje definitivno oborio s nogu. Shvatila sam jednu stvar, a to je da se ljudi boje nepoznatog i drugačijeg, a ljubav sa Dejanom nije drugačija. Ista je kao i sve druge ljubavi dvoje mladih, u mom slučaju bolja od svih koje su mi se desile. Nikita za sebe kaže da je veliki esteta, dobro poznaje modne trendove i sama vodi računa o svom stajlingu. Dejan bi na ovo dodao: ona je tata za to. A ona voli da potcrta da je uticala u kreaciji njegovog izgleda. - Dejan je ljubomoran u granicama normale. Lafčina je. Voli da zna kako izgledam i šta sam obukla, veoma je svestan moje pojave i zna kako izazivam pažnju i poglede. Ponosan je zbog toga. Tvrdoglavost, zajednička mana
- Nisam očekivala ništa ni manje ni bezbolnije. Ružne su takve priče, ali ne mogu ja tu ništa. Uvek ima ljudi koji će, ako ne mogu da te prozovu za glas, stas, talenat, nešto već naći. Moj cilj nije da gradim muzičko ime kao devojka Dejana Matića nego kao Nikita. Veoma sam samostalna, borac, uporna, uvek dobijem sve što hoću, ali ne na tacni. Ne bih odustala i da nije Dejanove i Sašine podrške. Slađanina porodica se vratila u Sarajevo, istočni deo grada, a i ona je zbog posla morala da za stalno mesto boravka, umesto Banjaluke ili bosanskog glavnog grada, izabere Beograd. Kako na estradi još nije stekla svoj krug prijatelja, osim sa familijom koja živi ovde, druži se sa Dejanovim prijateljima. - Najbliži smo sa Dejanovim kumovima, Majom Marijanom i njenim suprugom. Sa njima smo bili na letovanju u Egiptu. Dejan, naravno, iskrena je Nikita, ume i da je kritikuje i to posebno kada je reč o poslu. - Najčešće mi kaže da moram da budem sigurnija u sebe. Obično me gurne: "Ej, izađi i pokaži im kako se to radi." Inače mislim da oboje imamo istu manu. On je u horoskopu Bik, ja sam Jarac, svako vuče na svoju stranu. Tvrdoglavi smo kao mazge - opet se smeje Nikita - ali uspevamo da se o svemu dogovorimo. Ističe da Dejan ima istančan ukus kada je biranje poklona u pitanju i uvek je originalan. Baš ume da je iznenadi i obraduje. - Za prošlu Novu godinu ja sam pevala u Bosni, a on u Švajcarskoj. Drugog januara, tada mi je rođendan, došao je iz Švajcarske i pojavio se sa buketom cveća i poklonom o kome sam mu davno pričala. Ume da uruči poklon na tako simpatičan i neobičan način da mi je uvek važniji taj čin nego sam dar. Za doček 2006. godine Nikita i Dejan pevaće zajedno u jednoj novoj diskoteci u Bijeljini. Ona već sada s nestrpljenjem čeka iznenađenje koje će joj on, sasvim je sigurna, prirediti još u prvim minutima drugog dana januara. |
Milica STAMATOVIĆ
Snimio Zoran KUZMANOVIĆ