|
Dragi čitaoci,
Činjenica da, uprkos ovakvom društvenom mulju, imamo dosta vrhunskih stručnjaka i naučnika, samo govori u prilog da kao zemlja apsurda sve više ličimo na onu staru, dobru foru "imaš lepe crte lica, samo nepravilno raspoređene". Naša sreća što su nekad te crte toliko lepe, da se lice i ne vidi. Eto, klinci iz Žitišta shvatili su, kao i Ivan Zeljković, kolika je moć medija. I iskoristili je-njihovo rodno selo proslavilo se širom planete za samo 24 časa i pre nego što je spomenik Rokiju postavljen (str. 22). A kako je Zeka iskoristio slavu i od nepoznatog radio-voditelja za kratko vreme postao biznismen koji potpisuje milionske ugovore, objasniće vam on lično (str. 20). Nisu ga za džabe prozvali Zeka Milioner. Izgleda stvarno ono-jednom milioner, uvek milioner. Nismo, ipak, juče postali zemlja apsurda. Muzičar Rade Vučković to može da potvrdi. Da li vam zvuči normalno da od hita Šabana Šaulića "Dođi da ostarimo zajedno", koji je sedamdesetih rasprodat u tiražu 750.000, niko od autora prvih deset godina nije dobio ni dinara, a da bi danas Rade Vučković od iste pesme mogao da zaradi skoro milion evra (str. 28)? Naravno da zvuči neverovatno, kao i kad selektorka ženske teniske reprezentacije da ostavku jer dve naše vrhunske teniserke, Anu i Jelenu, ne može da sastavi zajedno (str. 18) da brane boje Srbije. Taman htedoh da završim sa apsurdima, kad čujem da je Stipe Mesić postao počasni građanin Podgorice. Hvala Bogu, nismo jedini. Do sledeće subote, vaša... |
![]() |