Još o pečatu kneza Strojimira Iako je dosta tekstova napisano, a vaš list je to najiscrpnije uradio, i veliki se broj stručnjaka oglasio, ipak je ostalo poprilično zagonetki o zlatnom pečatu kneza Strojimira iz 9. veka koji je naša država kupila na aukciji u Minhenu. Zato bih i ja dao mali doprinos u rasvetljavanju ove, ipak, još uvek nepoznanice. Strojimir je, nema sumnje, bio crkveni velikodostojnik, ali koji i gde moglo bi da se zna tek pošto bi se saznalo ime lokaliteta gde je pečat pronađen. Imajući u vidu da je pečat sa molitvom, imenom i krstom, nameće se zaključak da je reč o delu kojim se formirao avers olovnog pečata, a to znači da je postojao i istovetan pečatnjak od zlata za formiranje reversa sa sadržajem koji je objašnjavao zvanje vlasnika. Taj drugi reversni deo je izgubljen, a on je govorio o zvanju njegovog vlasnika. On je bio nešto veći od ovog i imao je formu male posude u koju se ulivalo otopljeno olovo. Dok je još bilo olovo tečno, utiskivan je aversni žig. Hronologija zlatnog žiga neodvojiva je od hronologije primanja hrišćanstva Srba u 9. veku i nastanka ćirilice u Makedoniji i Bugarskoj, kao i njenog prispeća među Srbe početkom 10. stoleća. Imajući to u vidu, kao i podatak da je Strojimir boravio u Bugarskoj oko 880. godine, dolazimo do zaključka da je njegov zlatni pečat nastao u nekoj prestoničkoj radionici, bliskoj bugarskom vladaru, krajem 9. veka. Živojin Andrejić,
|